Gastrolovka
28.03.2008., petak
4. Dani gastronomije u Zadru
 Zadarski je klub Arsenal ugostio ovogodišnje 4. Dane gastronomije na kojima su ovoga puta bile teme – šparoge i dagnje. Kako se radi o našim tipično primorskim namirnicama, interes ugostitelja koji su trebali prisustvovati kako radionicama i predavanjima, tako i degustacijama, bio je začuđujuće slab. Jer ono što nam je najpristupačnije, tipično naše i samim time najvrjedniji resurs kojeg imamo, potrebno je znati iskoristiti na više od onih uobičajenih nekoliko načina, a koji se obično svedu na fritaju sa šparogama ili buzaru od dagnji. Prvoga je dana chef Marko Perić (slika na dnu, vjerujem da ga većina poznaje iz kuharskog tv showa Kruške i jabuke) uz pomoć kuhara iz Ugostiteljske škole na Electroluxovoj pokretnoj kuhinji pripremio desetak izuzetnih jela od šparoga, za koje bih kao najznačajniju poveznicu mogla reći da su bila zanimljiva po tome što šparoga nije imala dominaciju u okusu. Upravo njen gorkast okus često je odbojan onima koji nisu navikli na njega, ali kroz ponuđena jela, koja su mogli degustirati svi posjetitelji, moglo se primjetiti da se intenzivna aroma divlje šparoge može vrlo nježno uklopiti u okus ostalih namirnica u jelu.  Drugoga dana je prof. Petar Pera, također vrhunski kuhar, uz pomoć mladih kuharskih snaga pripremao jela s dagnjama. Kako se dagnje ne trebaju dugo termički obrađivati, a blagim okusom se daju vrlo jednostavno uklopiti u raznolika jela, od rižota, tjestenina i slično, g. Pera je naglasio da se dagnja može vrlo lijepo kombinirati i s pršutom koji je također dio gastronomske kulture priobalja. Maštovitost je jedino ograničenje pri spravljanju jela od tako jednostavnih namirnica, a gosti rado kušaju nove kombinacije i sasvim sigurno će im jedno vrlo maštovito novo jelo ostati u sjećanju daleko ljepšemu nego uobičajene, primjerice, buzare. Nakon obje degustacije održana su i kratka predavanja o šparogama i dagnjama, a trećega je dana na zadarskom trgu u ogromnoj tavi kuhana golema buzara za građane. Cilj predstavljanja Udruge kuhara Zadarske županije pred građanima bio je povećanje interesa za školovanje za kuhara, što iznenađujuće postaje sve manje zanimljivo mladima, a istovremeno sve traženiji i sve bolje plaćeni posao. Gastrolovka |
06.03.2008., četvrtak
Molteni na Wine Gourmet Festivalu u Mimari!
U zagrebačkom muzeju Mimara će se u petak i subotu, 7. i 8. ožujka održati prvi Wine Gourmet Festival. Sama manifestacija biti će i izložba i festival i skup predavanja i radionica, ali ono što mi se čini najzanimljivije u njoj jest najava da će u Kazalištu okusa, kako su nazvali gastronomski dio priče, biti prvi put izložen hrvatskoj javnosti Molteni štednjak! Jedina Molteni kuhinja u Hrvatskoj, koliko je meni poznato, je u dubrovačkom hotelu More. Vjerujem da svi koji su imali prilike vidjeti je, nisu ostali ravnodušni. Ono što me fascinira kod tog štednjaka, osim što ga koriste najpoznatiji i najhvaljeniji svjetski chefovi (sigurno ne bez razloga), jest činjenica da se radi o najelegantnijem i bez sumnje najljepšem primjerku kojeg se može naći u kuhinji i uopće ne sumnjam da bi ga svaki kuhar rado svakodnevno koristio. A osim što je, očekivano, skup (a cijena je opravdana kad vidite o čemu se zapravo radi), takav se štednjak, pa i cijela Molteni linija, izrađuje po narudžbi prema odabiru kupca. Dizajn ove francuske linije malo koga ostavlja ravnodušnim, a kako čujem, Molteni kuhinja krasi i nemalo privatnih kuhinja. Ipak, to je profesionalni štednjak koji može biti ponos svakog restorana.  Na Wine Gourmet Festivalu u Mimari, osim što će se moći kušati brojna izuzetna vina, na Molteni štednjaku i Electroluxovoj kuhinji kuhati će deset vrhunskih kuhara, i to redom: Petak, 7.3. 11.30 - Damir Modrušan (Restaurant Zigante, Livade) 13.00 - Massimo Riccioli (Restoran La Rosetta, Rim, Italija) - nositelj Michelinove zvjezdice 14.30 - Zlatko Marinović (Restoran Noštromo, Split) - Hrvatski Zlatni kuhar 2006 16.00 - Roland Schiembri (Cesar's Palace, Marseille, Francuska) 17.30 - Jozef Oseli (Hotel Lev, Ljubljana, Slovenija) - trivia: butler Josipa Broza Tita Subota, 8.3. 11.00 - Zdravko Tomšić (Restoran/Hotel Lovranska Draga, Lovranska Draga) 12.30 - Patricia Castillo Rebufa (Francuska) 14.00 - Branko Ognjenović (Restoran Bon Apetit, Zagreb) 15.30 - Medardo Gualtieri (Italija) 17.00 - Marin Rendić (Hotel Nautica, Novigrad)  Ne sumnjam da će svakome od ovih kuhara biti posebno zadovoljstvo pripremati jela na Molteniju, a posjetitelji nek se naoružaju dobrim apetitom i foto aparatima! Ja sigurno hoću :-) Gastrolovka |
15.11.2007., četvrtak
Matija Balent - kuhar godine
 Dani hrvatskog kulinarstva, najznačajnija godišnja manifestacija Hrvatskog kuharskog saveza i kulinarske struke održavala se u opatijskom hotelu Ambasador od 9. do 14. studenog ove godine. Rano ujutro u srijedu 14. studenog dovršena su natjecanja u posljednjem od tri zadatka postavljena pred sudionike ovogodišnjeg Državnog prvenstva kuhara. Od ukupno 79 prijavljenih natjecatelja, deset finalista natjecalo se u posljednjoj kategoriji - Svečani menu. Nakon zbrajanja bodova iz svih kategorija pobjednikom je proglašen Matija Balent, šef kuhinje hotela "Antunović" iz Zagreba. Rezultati natjecanja za Prvaka države 2007.: 1. Matija Balent, Hotel "Antunović", Zagreb 2. Anđelko Levanić, Hotel "Turist", Varaždin 3. Hrvoje Zirojević, Restoran "Noštromo", Split 4. Berislav Lacković, Restoran "Bon Appetit", Zagreb 5. Nikolina Lončar, Restoran "Zlatan", Koprivnica 6. Željko Neven Bremec, Gradska Kavana, Brand d.o.o., Lovran 7. Grozdana Bohorč, Restoran "Fantasy", Ludbreg 8. Tomislav Hruban, Hotel "The Westin", HUP d.d., Zagreb 9. Marija Denžić, Hotel "Minerva", Varaždinske Toplice 10. Dragan Visković, Restoran "Domino", Dramalj Medalje trojici najbolje plasiranih natjecatelja uručio je Predsjednik Republike Hrvatske g. Stjepan Mesić, uz pomoć Predsjednika Hrvatskog kuharskog saveza g. Damira Crlenog te prošlogodišnjeg Prvaka države g. Miroslava Dolovčaka. Osim najboljima u uspješnom poretku Predsjednik Mesić dodjelio je medalje i pobjednicima 2. Kamelija kupa, natjecanja ekipa učenika srednjih škola. Ovo natjecanje održano je na početku Dana hrvatskog kulinarstva, a sudjelovalo je 14 ekipa iz 11 škola od Đakova do Splita. Pobjednici 2. Kamelija kupa su učenici Obrtničke škola „Antuna Horvata“ iz Đakova Marta Kartelo, Marijan Vidaković, Aleksandar Lazarov i mentorica Nevenka Kokalović. Čestitam svima na uspjehu i vjerujem da će se ovakvim načinom promoviranja kuharske struke podići ne samo razina kvalitete naše ugostiteljske ponude, već i vrijednost vrhunskih majstora koji istu kreiraju. Gastrolovka |
03.11.2007., subota
Gastro kritika: Opium Buddha Lunch Bar, Rijeka
|
Na samoj riječkoj obali, uz Buddha Lounge bar, posljednjih se godina nalazi i restoran u istom vlasništvu. Uređen u prepoznatljivom buddha-bar stilu, na vrlo prometnom mjestu, sa sasvim solidnom ponudom, ovaj je restoran uglavnom loše posjećen. Nakon što sam nekoliko puta tamo objedovala, više mi to nije čudno. Naime, pizze su im sasvim solidne i iako nemaju neki osobito velik izbor, može ih se dobiti u osnovnim varijantama koje zadovoljavaju većinu. U ponudi imaju i mesna i riblja jela, te neizbježne rižote i tjestenine. Dakle, sasvim pristojno ali ništa posebno. Cijenama ne odskaču od prosjeka, za centar grada sasvim korektno. Nešto što mi se nikako ne sviđa jest nestalnost ponude. Ista su im jela u jelovniku već godinama, ali velike su šanse da ćete svaki put dobiti sasvim drukčije jelo pod istim nazivom. Česta promjena kuhara ili pražnjenje zaliha, potpuno je svejedno. Ali uopće ne ulijeva povjerenje. Ovaj mjesec u tom je restoranu posebna ponuda kineskih jela. Premda sam sa skepsom naručila iz tog posebnog jelovnika, ipak se nisam razočarala, bar ne previše. Za grad koji nema razvikani kineski restoran, svako ovakvo osvježenje prolazi. Pa i ovaj put hrana nije bila spektakularna, ali niti nejestiva. Ono što me užasava jest personal. Tamo su konobari već godinama pogrešni. Preglasni kod privatnih razgovora, neinformirani o ponudi koju prodaju, ali i nestručni. Ovo potonje si može oprostiti neka zalogajnica na rubu grada, ali restoran na takvoj lokaciji, koji ima potencijala biti jedan od vodećih u gradu, apsolutno ne smije. Možda bi im zaista dobro došla edukacija po pitanju elementarnih pravila posluživanja, od sušenja čaša nadalje. Moguće je da im se pokvarila perilica posuđa, ali baš da sve na stol dolazi mokro, to je ipak bezobrazno prema gostu. Mogli bi, također, naučiti i razliku između aperitiva i digestiva. Kao i naručiti nešto osim tri žestoka pića koja su najprodavanija. Nemati u ponudi nikakav slatki liker meni se čini nevjerojatnim, osobito zbog činjenice da je samo jednim vratima restoran odvojen od jednog od najvećih i najpunijih riječkih šankova. Nadalje, umaci koji dolaze uz naručena jela stigli su na stol kad smo dobar dio već konzumirali. Bez isprike, jasno. Unatoč relativno dobrim jelima iz ponude kineske kuhinje, još uvijek me prati osjećaj da je Opium Buddha Bar mjesto na kojem se štedi, štedi, štedi. Previše. Na pogrešnim stvarima. I zbog toga ću se tamo vratiti kad zaista više nigdje drugdje ne bude bilo slobodnog mjesta. Jer niti dobra lokacija, niti sunčana terasa usred jeseni, niti solidne cijene ne mogu nadmašiti loš osjećaj kojeg imam na tom mjestu. Kao da ulazite u mašinu za gomilanje novaca. Gastrolovka DODATAK Promaklo mi je napomenuti da u Opium Buddha Lunch Baru ne primaju nikakve kartice. Toliko o ozbiljnosti. |
30.10.2007., utorak
Smotra istarskih rakija, Hum
Zadnja nedjelja u listopadu i ove je godine bila posebno obilježena u mom kalendaru. Smotra istarskih rakija u Humu! Naravno, kako to nije samo doživljaj za nepce, već cjelodnevni događaj koji uključuje i hodočašćenje u bar jedno seljačko domaćinstvo, teško je sve staviti u jedan sažeti info post. Pa će zato ovo možda biti malo duže :-). Smotra je posebna utoliko što se posjetiteljima nude na degustaciju svi uzorci rakija, koji dolaze u bocama od pola litre. Jednostavnom računicom dolazi se do osamdesetak litara rakije za sve okupljene, kojih Hum ne stane više od par stotina. Cijena - čašica s ugraviranim logotipom, 25 kuna (kako sam primjetila, već ima kolekcionarsku vrijednost kod redovnih hodočasnika na ovu smotru). Rakije su obilježene samo šiframa, pa je zapravo vrlo zabavno otkrivati najbolju među kategorijama. Usput, ako netko ima inside informacije - čija je ŠP37? Moj ovogodišnji favorit.  O samoj smotri rakija više pročitajte na stranicama turističke zajednice grada Buzeta, koja je organizator manifestacije. Sedma je po redu, a ove godine je prvi puta i međunarodna. Natjecalo se šezdesetak proizvođača rakija s preko 160 uzoraka u sedam kategorija plus kategorija voće u rakiji i najbolja ambalaža. Rezultati po kategorijama (požurite u nabavku!): 1. biska - Visintin Elvis (Zarečje) 2. obična rakija - Visintin Elvis 3. ruda - Berliafa Feliče (Nova Vas) 4. medenica - Melon Marčelo (Umag) 5. šljivovica - Vranić Franko (Vižinada) 6. brinja - Obitelj Perčić (Hum) 7. rakije s travama, šumskim plodovima i voćem - Koren Darko (Katun Trviški) 8. voće u rakiji - Starić Igor  Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, ove godine išlo se organizirano autobusom, što se pokazalo izvrsnom idejom. I to dovoljno rano da stignemo na uvertiru, jer ne može se degustirati rakije na prazan želudac. A program je bio, uglavnom, isti kao prošle godine - ručak (maneštra s kobasicom ili velika porcija bakalara na bijelo, oboje po 25 kuna); napeto čekanje prvih uzoraka dok žiri odrađuje ocjenjivanje, degustiranje, večera u seljačkom domaćinstvu.  O rakijama samo kratko, bilo je zaista svega ali generalno bih rekla da se Istra zaista nema čega sramiti. Bilo je tu divnih okusa (medenica sa aromatičnim biljem, rakija s tartufima, predivne orahovače i višnjevače), ali i nekih koje su možda bile više eksperiment. U razgovoru s jednim proizvođačem (na žalost, ne sjećam se prezimena) saznala sam da se većina ocijenjenih rakija ne može lako nabaviti i da se uglavnom proizvode u malim količinama.  Kako je ova smotra vrlo ležerna, a vidim da je postala i turistička atrakcija pa i redovna stanica organiziranim grupama turista (nordijski šetači, biciklisti...), još jednom se pokazalo da istarski turistički djelatnici jako dobro znaju svoj posao. Jer ponuditi posjetiteljima sve uzorke s ocjenjivanja vjerojatno nije česta praksa. Zapravo, ne pamtim da sam ni na jednoj izložbi vina doživjela takvo što, a neupitno je da ovakva ponuda itekako privlači posjetitelje. Mala opaska organizatorima - ponuditi posjetiteljima mogućnost nabavljanja rakija za vrijeme trajanja smotre. Hum jest prostorno oganičen, ali vjerujem da bi se našlo mjesta za par štandova, pa i da se proizvođači ne bi žalili na tu ideju. No, vratimo se na gastronomski dio. Nakon degustiranja rakija, slijedi proglašenje pobjednika. U to vrijeme grad Hum već je itekako veseo, pa i unatoč kiši. Potom je vrijeme za večeru, za što smo opet odabrali Seljačko domaćinstvo Zgrablić u Blatnoj Vasi. Evo nekoliko slika.  Istarski pršut i ovčji sir  Pljukanci i ravioli punjeni tartufima sa sirom  Žgvacet s njokima  Fritule U odnosu na prošlu godinu osjetio se mali pomak u organizaciji smotre. A iz turističke zajednice Buzeta saznajem da će za sljedeću pripremiti još iznenađenja. Tko god je jednom posjetio smotru istarskih rakija, poželio se vratiti. Ovome ne treba reklama, eto, toliko je dobro. Živi bili pa vidjeli što nas čeka sljedeće godine! Gastrolovka p.s. Za ljubitelje tartufa korisna informacija: Vikend tartufa 2007 održava se u Buzetu 3. i 4.studenog, a uključuje gastronomsko enološku ponudu i izložbu tartufa, gljiva i domaćih proizvoda. |
